Nataša Jokić Begić, Ivana Kekin i ekipa s konferencije za medije 9.2.2023.
Sjedite, lektira: jedan!
Očekivali smo da će netko od novinara reagirati na riječi koje je o Dinku Šimunoviću i Dugi izrekla prof. Nataša Jokić Begić u svojstvu stručnjakinje za problem transeksualnosti na konferenciji za novinare 9.2.2023., održanoj pod vodstvom psihijatrice Ivane Kekin po demonstrativnom napuštanju saborske sjednice, što su je zajednički sazvali na inicijativu naše udruge Odbor za zdravstvo i socijalnu politiku i Odbor za obitelj, mlade i sport, a čija je tema bila “Porast broja transrodne djece i mladih ljudi u RH: Mogući uzroci i kliničke posljedice” i o čemu se trebalo raspravljati.
Većina iza nje je kimanjem pokazala da se slaže s njezinim govorom.
Kako je video objavljen, čekali smo da se o tome što je rekla prof. Jokić Begić, oglasi bilo tko, ali nismo dočekali.
Zato smo prisiljeni reagirati na sljedeću njezinu izjavu kojom je djevojčicu Srnu iz Šimunovićeve pripovijetke Duga predstavila kao transeksualku, što s izvornim tekstom nema ama baš nikakve veze:
“Odgovorit ću odmah s jednim emocionalnim dijelom. Svi ste čitali u 8. razredu lektriu i čitali ste Dinka Šimunović i Dugu. To je napisano krajem 19 stoljeća, početkom 20. On je opisivao nešto što je vidio tada u Cetinskoj krajini, dakle, nije vidio na Internetu, nije došlo iz ne znam kakvih rodnih ideologija, opisao je tugu jedne djevojčice koja je htjela proći ispod duge da bi promijenila spol. Danas ne moraju djeca prolaziti ispod duge da bi promijenila spol niti se njihovi roditelji moraju ubijati nakon što to dijete …(nejasan izgovor). Postoje jasne smjernice Svjetske zdravstvene organizacije, europskih organizacija, europskih psihijtrijskih udruga i na svu sreću smjernice Hrvatske koje smo mi kao stručnjaci, nas 15 napisali još davne 2015. Njih se držimo kao pijan plota…
Prof. Jokić bi desetogodišnju Srnu uputila na promjenu spola sa svim zdravstvenim opasnostima i štetama koje bi ti postupci donijeli djevojčici čineći je doživotnim ovisnikom o farmaceutskim sredstvima, iako joj spol stvarno ne bi promijenili jer je to nemoguće – spol je upisan u našim stanicama.
Svaki osnovnoškolac koji je pročitao Dugu zna da se Srna nije osjećala kao dječak te nije zbog toga željela promijeniti spol. Željela je samo biti slobodna i uživati u igri, životu, u prirodi i druženju kao što su bili dječaci čardačke varoši, dok su za gospodske djevojčice vrijedila druga pravila. One nisu smjele ni na sunce da im ono ne bi kožu ogrubilo. I štošta drugo im je bilo zabranjeno ili nametnuto. Tako i desetogodišnjoj Srni: “ A radi toga što je bila žensko, kratili su joj mnoštvo stvari, pa i stoga što su bili bogatiji od drugih”.
Desetogodišnja djevojčica koja je bila podvrgnuta običajima i normama društva u kojem se različito gledalo na mušku i žensku djecu, u svojoj je duši jako osjećala i doživljavala prirodu i ljude, ali mislila nije ništa (a djeca su te dobi takva), slušala je u svom okružju riječi koje su joj nametnule sliku ženskog djeteta, kćeri kao nesreće i brige za roditelje. Iz težine vlastitog položaja i ljubavi prema njima željela je postati sin: “Ona je već vidjela sebe kao krasna i jaka dječaka kako se ispod duge vraća k roditeljima… a oni je grle i plaču od radosti, a ona…
– Još malo pa ću biti sin – pomisli Srna. “
Duga
http://os-belec.skole.hr › static3 › attachment › Di
str. 33
Šimunović prikazuje djevojčicu koja osluškuje i upija sve oko sebe pa se tako i spontano ponaša, nesvjesna impulsa koji je vode. A dijete je oduvijek bilo i bit će otvoreno takvom utjecaju doživljavajući s povjerenjem ljude oko sebe pa i njihova uvjerenja, vođeno emocijama, ne razumom.
Da danas piše, Šimunovićeva Srna bila bi vjerojatno tragična figura djevojčice kojoj se po društvenim mrežama, aktivističkim skupinama, od medicinskih “stručnjaka” došaptava da može biti što god hoće i da je moguće lako promijeniti spol.
Srna je nastradala pokušavjući proći ispod duge trčeći za iluzijom, noseći u duši osjećaje čežnje, strepnje, tjeskobe, sjeme posijanih postupaka i riječi onih oko sebe, za koje roditelji nisu imali sluha jer nisu bili ni svjesni njezine duše. Kao što mnogi roditelji danas nisu svjesni što se nalazi u dušama njihove djece što ih tjera da požele izići iz svoje kože, promijeniti stanje duše mijenjajući tijelo, olakšati bol duše nanoseći sebi tjelesne ozljede.
Kao što je Srnina želja neostvariva, tako je neostvariva želja današnjih Srna, kojima se laže da mogu postati dječaci uporabom hormona i kirurških noževa umjesto da se zaviri s ljubavlju u njihovu dušu te im se pomogne riješiti problem odrastanja u kaotičnom svijetu odraslih. Dušu se i danas zanemaruje kao i utjecaj duha vremena na dušu. Zanemaruju je i oni koji bi se njome trebali baviti profesionalno, psiholozi, psihijatri, dušobrižnici, pa odatle brojne ljudske tragedije. A u njoj su svi odgovori na ljudske probleme.
Zaključujemo:
Ako prof. Nataša Jokić Begić krivotvori i izokreće poruku Šimunovićeve Duge svjesno, to je nemoralan čin.
Ako to čini vjerujući da je Srna transeksualna, onda joj je ideologija potpuno zapriječila pogled prema istini.
Ako ne razumije psihu (dušu) jednog jasno ocrtanog lika desetogodišnje djevojčice, kako će razumjeti psihu suvremenih Srna?
I ako misli da se duševni problemi zaista mogu riješiti nasiljem nad tijelom, ne reže li granu vlastite struke (psihologije)?
