Podržali smo „Hod za život“
U subotu su predsjednica Udruge Ljiljana Dragić i stručni suradnik Udruge ugledni psihijatar dr. med. Herman Vukušić hodali za život.
Ovaj snažan pokret koji je i ove godine okupio tisuće i tisuće ljudi diljem Hrvatske, pokazuje kako je više nego ikada, potrebno stati u obranu svakog ljudskog života.
Ono što ističu i oni koji se protive pobačaju i oni koji ga podržavaju, žene kojima je pobačaj jedna od opcija nalaze se bez iznimke u teškoj životnoj i društvenoj situaciji uzrokovanoj raznim okolnostima.
Samo neke od njih su:
* ekonomska situacija
* pritisak partnera
* pritisak obiteljske ili društvene sredine
* utvrđena bolest nerođenog djeteta
* začeće nakon silovanja
Također, nesporno u Hrvatskoj ne postoje ni državni niti društveni mehanizmi koji će ženama u tim teškim bitkama u cijelosti pomoći.
Je, je, postoji svašta nešto, ali sve su to improvizacije koje često niti su uočljive niti su pristupačne za žene koje se uz sve okolnosti moraju nositi i sa vlastitim mislima koje im sigurno predstavljaju popriličan teret.
Smatramo da je za društvo najbolje i najzdravije smanjivati potrebu za pobačajem kroz razvijanje sveobuhvatnih društvenih mehanizama koji će pružati i trenutnu i trajnu podršku ženama koje razmišljaju o pobačaju.
Primjerice, ako žena želi pobaciti zbog ekonomskih prilika iz fonda solidarnosti joj treba biti omogućena pomoć i u vrijeme trudnoće i nakon poroda, ali i kasnije do određene dobi djeteta. Samo određena financijska pomoć za vrijeme trudnoće ne znači ništa, ako je ekonomski ugrožena kasnije će u teškim životnim uvjetima patiti i ona i dijete i to sigurno usmjerava odluku ka pobačaju. Kad bi žena u toj teškoj situaciji bila sigurna da će joj se financijski pomoći tijekom trudnoće i kasnije nakon poroda pa sve do određene dobi djeteta ( npr. do srednje škole ili do punoljetnosti) sigurno bi se dobar dio žena odvratilo od pobačaja.
Ako pak je žena pod pritiskom partnera, obitelji ili društva od pobačaja bi ju mogao odvratiti smještaj u “sigurnoj kući” i grupna podrška osoba koje su imale ista ili slična iskustva.
Nažalost, stvarni društveni mehanizmi su “asistencija i podrška u pobačaju” s jedne strane te “zabrane i osude” s druge strane, a između je država i vlast koju apsolutno nije briga ni za što osim za korupciju!
Problem ovakvih društvenih razmjera mora se društveno rješavati i to u izvoru problema, a ne u njegovim posljedicama!
To su činjenice koje su jedino razvidne u tim teškim životnim trenucima (a što je kod nas, nažalost, opće primjenjivo u svim segmentima životnih muka) i žena će se u osjećaju napuštenosti sigurno prije i izglednije odlučiti za pobačaj!
Pravo liječnika na priziv savjesti i suludi projekt Sv.Duha
Izvor: Zagreb.hr
U Hrvatskoj je sve više liječnika koji se pozivaju na priziv savjesti kad su u pitanju pobačaji, a takva praksa prisutna je i kod onih koji su ranije izvršavali pobačaje.
Odluka je sigurno teška za liječnika kao i za majku. Ipak se radi o ubojstvu nerođenog djeteta, ma kako god mi to zvali!
Takve okolnosti, ali i životne odluke izuzetno su teške i bez dvojbe se “urežu” u tkiva osoba koje ih donose!
No naš gradonačelnik očito nema nikakvih problema s “teškim životnim odlukama”! On je radi provođenja jedne takve doveo na čelo gradske bolnice Sv.Duh najnesposobniju (a po broju kaznenih prijava očito i najnemarniju, ali i najomraženiju) ravnateljicu koju prati skandal za skandalom od kako je sjela na prijestolje, a sve samo s jednom jedinom svrhom: ne omogućiti, već osigurati pobačaje!
Gradonačelnik je (možda iz životnih stavova, možda iz oportunizma) vrlo vjerni sljedbenik javno poznatih agendi (ne)Možemo kojima nije cilj promijeniti društvo na bolje (a kako postojano tvrde u svojim istupima i PR objavama) već stvarati određene društvene i zakonodavne okvire koji pogoduju nekim globalnim interesnim skupinama s, najblaže rečeno, upitnim ciljevima.
On je mogao organizirati edukativni centar za žene koje razmišljaju o pobačaju, mogao je organizirati društveno-ekonomske mjere, u konačnici mogao je dovesti liječnike koji su voljni izvršavati abortus.
Ali naravno da nije to bio cilj, imperativni cilj je bio dovesti na čelo bolnice osobu koja će (po cijeni i da upropasti bolnicu ukoliko bude potrebno) organizirati izvršavanje pobačaja uz maksimalnu medijsku halabuku tijekom koje će se ići do degutantne razine promocije pobačaja u kojoj Tomislav Tomašević kao nekakva mesijanska figura “omogućava nesretnim i obespravljenim ženama njihovo ustavno i životno pravo”…svašta!
U Hrvatskoj je pobačaj legalan i ne treba nama nikakav spasitelj, posebno ne u liku najnesposobnijeg organizatora u povijesti čovječanstva!
Ono što nam treba jesu društveni mehanizmi koji će pomoći ženama da se svojom slobodnom voljom i bez pritisaka bilo kakve vrste odvrate od pobačaja i da pobačaj koriste samo i jedino u najkritičnijim životnim okolnostima (što svakako nisu i ne bi smjele biti društveno-ekonomske okolnosti), ali ne brinite, takvo što nitko neće ostvariti!
U Americi je pobačaj multimilijunsko pitanje
Izvor: Planned Parenthood
Pomoću raznih gesla i precizno osmišljenih PR parola poput “pravo na izbor”, “sloboda odlučivanja za svoje tijelo”, “slobodno odlučivanje o rađanju”, “reproduktivna prava” i slično se uspješno destigmatizirao pobačaj i zapravo čitava misao o pobačaju se de facto društveno osnažila!
I nije tu u pitanju interes žene koja o tome donosi odluku i nekakvo pravo koje ona ima! U pitanju je korporativni interes koji je danas jasniji nego ikad! Istini za volju u Americi, ali parole i propaganda proširili su se u čitavoj Europi, a uspješno su stigle i u Hrvatsku!
Jedno je omogućiti ženi da prekine trudnoću uslijed zdravstvenih okolnosti koje joj ugrožavaju zdravlje (kako tjelesno tako i mentalno), a drugo je de facto poticati na pobačaj društveno iskrivljujućim parolama.
Ali besramni kapitalizam ne bira teren, a novac je očito svaki dobar, samo neka dolazi u velikoj količini !!!
Izvor:Zagreb24info
