U spomen na 30 žrtava Domovinskog rata župe sv. Mihovil i 32. obljetnicu progonstva hrvatskih žitelja, u ponedjeljak, 17. srpnja Udruga Hrvatska Mati sudjelovala je u molitvenoj hodnji „Koracima nade u istinu”, Bulić – Vukšić – Lišane Ostrovičke.
Njegujući kulturu sjećanja, 15. godinu za redom obilježava se datum stradanja prvih hrvatskih žrtava stradalih od srpskih topničkih granata (fra Mile Mamić i Josip Žulj – prvi hrvatski redarstvenik, poginuli 17.07.1991. g. u dvorištu crkve sv. Nikole Tavelića u Lišanim Ostrovačkim). Prisjetili smo se i 32. obljetnice progonstva žitelja župe Sv. Mihovil s posebnim pijetetom prema onima koji se nikada nisu vratili svojim kućama. U župi je poginulo 14 hrvatskih branitelja i ubijeno 16 civila, svi žitelji su bili prognani, sve kuće zapaljene, crkve minirane i srušene do temelja.
Sveta misa za poginule hrvatske branitelje i ubijene civile održala se u crkvi sv. Nikole Tavelića u Lišanima Ostrovičkim u 21 sat.
Propovijed mladoga svećenika Marka Nimca mnoge je dirnula duboko u srca te je u cijelosti objavljujemo:
Hrvatska umire. 30tak godina nakon što je rođena ponovno neovisna hrvatska država, danas Hrvatska umire. Zašto umire? Umire jer je odbacila Boga, Stvoritelja neba i zemlje, stvoritelja Hrvatske. Povijesni izvori kažu da je hrvatski narod doselio na prostore današnje Hrvatske krajem 6. i početkom 7. stoljeća. Kao i danas, i tada smo bili mali narod, nitko i ništa. Bili smo pogani, vjerovali u razna slavenska božanstva i po njima klanjali se Sotoni. U 9. stoljeću polako bivamo pokrštavani. Kao narod, malo po malo, oblačimo novu haljinu pravednosti i čistoće, haljinu Kristova uskrsnuća,
postajemo Isusovi učenici. I nije slučajno da baš u tim trenutcima postajemo sve jači i veći narod, imamo sve moćnije knezove, a kasnije i kraljeve. Postajemo sve moćniji i veći ne jer smo nešto posebni, ne jer imamo posebne vođe nego jer smo se obratili Gospodinu. Svu svoju patnju i muku, svoju budućnost, svoje povjerenje stavili smo u njegove ruke. Kao što je stvorio cijelo nebo i zemlju, tako je stvorio i našu Hrvatsku. I kroz višestoljetnu povijest padali smo, po uzoru na našega Gospodina Isusa, pod raznim križevima, mađarskim, austrijskim, srpskim pa se napokon sredinom prošloga stoljeća pojavila mogućnost da se ponovno oslobodimo no nismo išli s Bogom nego smo išli s đavlom zato smo brzo i morali propasti. Đavla njemačkog nacizma samo smo zamijenili đavlom srpskog komunizma. Ponovno hodamo bez Boga. Tko poznaje povijest zna da sve što nije u Bogu mora propasti, tako je bilo pitanje i vremena kada će zloduh komunizma propasti. Došle su 90te. Ponovno se pojavila mogućnost da iz svojih nacionalnih križeva doživimo nacionalno uskrsnuće po uzoru na našeg Gospodina Isusa.
Ovoga puta smo se opametili, sjetili smo se tko nas je stvorio i tko nas je u ovu zemlju smjestio. Odbacili smo đavlje putove i odlučili se za Božje. “Da nije Gospodin za nas bio — neka slobodno rekne Izrael — da nije Gospodin za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama, žive bi nas progutali.” Kaže psalmist za Izraelski narod. Nije li tako bilo i s nama? Zlodusi su se uskomešali, cijele sotonske legije krenuli su na Hrvatsku. Pod Božjim vodstvom hrabri su hrvatski sinovi i kćeri krenuli u obranu i oslobođenje Domovine u prisilnom obrambenom ratu. Koliki su mnogi svoje kosti, svoju krv ugradili u temelje Domovine kojom mi danas hodamo. Koliki su svoje živote dali da bismo ih mi mogli imati, koliki su svoje ruke i noge na ratištima ostavili da bismo ih mi mogli danas koristiti. Hrvatska, prije 30tak godina rođena danas umire. Umire jer smo se udaljili od Boga, no zapamtimo jedno. Hrvata bez Boga NEMA. Hrvat bez Boga ne postoji. Ako mislimo da možemo bez njega, propast nam se vrlo brzo sprema. Hrvatski branitelji temelj su naše Domovine, kako oni pokojni tako i oni živi. Časno su, po Duhu Božjem, izvršili svoju dužnost. Mnogi hrvatski branitelji ostali su na životu, a u današnje vrijeme sami si oduzimaju život. Oduzimaju si život jer više u životu ne nalaze smisla, misle da je njihovo poslanje završeno. No je li poslanje hrvatskog branitelja završeno 95? Nije li i danas hrvatski branitelj pozvan braniti Domovinu malo drugačije. Možda ne puškom u rukama, ali puškom u jeziku svakako da. Kada se u našoj Domovini pljačka i krade, potreban je i danas hrvatski branitelj, kada se u našoj Domovini ne plaća porez, potreban je i danas hrvatski branitelj, kada se u našoj Domovini počinje govoriti kako nije bitno kakvi smo rođeni, da sami možemo birati jesmo li muško ili žensko, suprotno Božjem promislu, potreban je i danas hrvatski branitelj, kada se u našoj domovini pederluk i pedofilija počinju promovirati kao nešto zdravo i jednako vrijedno kao i Božji plan za čovjeka, potreban je i danas hrvatski branitelj. Ne možda da puca kao nekada, ali da viče. Da viče kako se to ne može i ne smije dopustiti. Da hrvatski branitelj prvi bude taj koji će izaći iz svoje zone komfora i reći kako neke stvari ne mogu proći ispod stola. Sam Isus rekao je da nam nije došao donijeti mir kakav mi mislimo, da će nas pustiti da radimo tko što hoće. Isus kaže: “Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač.” I danas se odvijaju bitke, i danas se odvijaju Oluje, svjetonazorske, moralne Oluje. Hrvatski branitelj bio je tada na braniku Domovine, a prvi je pozvan biti i danas. Dragi branitelji, ako vam vlastodršci ne daju smisao života, dajte si ga sami, imate u Bogu pravo na to. Držite se skupa, držite se zajedno, kao nekada. Ne dopuštajte podjele među vama, to je đavolska igra. Đavao dolazi od grčke riječi Diabolos, Razdjelitelj, to je njegova prvotna zadaća od početka svijeta, da rastavi čovjeka od čovjeka i da rastavi čovjeka od Boga. Hrvat postoji samo u Bogu, Hrvat je već 12 stoljeća Isusov učenik. Hrvatski branitelj pozvan je biti Isusov apostol. Dragi branitelji, budite uz nas svećenike, Isusovi apostoli u našem narodu. Držite narod zajedno protiv zala ovoga svijeta i privodite ga Bogu. Tada ćete u potpunosti ispuniti svoju ulogu hrvatskog branitelja koja vam je od Boga povjerena. Tada ćemo zajedno sa svojim Gospodinom i Učiteljem Isusom moći klicati: “Dušo dušeHrvatske, Isusova mati, sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati.”
U hodnji su sudjelovale brojne braniteljske Udruge proizišle iz Domovinskog rata.
Organizatori molitvene hodnje: UDBDR Lišane, UDBDR Vukš
